Stara Prica

Novi papir, stara prica. Da, bila je to jos jedna lijepa samacka vece. Onakve kakve me uvijek natjeraju na nove listove. Nisu to listovi nekog velikog materijalnog znacaja. Ali su moji, ili ‘pak tvoji? Mora da postoji tamo neko, dovoljno cudan, koji ce tek onako, iz znatizelje uzeti to moje ispisano parce papira i uciniti…

Nastavi čitanje →

Trenutak

Zaledit’ cu ove trenutke, staviti ih na vazu, uzivati u njihovoj neprolaznosti. zivjeti opet i iznova. Kako se neki trenuci zalijepe, nadju svoj kutak u sjecanju, i tamo ostaju, mirni, cekajuci na sanjare koji ce ih iznova sanjati. znajuci da ih ponovo ne mogu disati. A disao bih o, kako bi ih disao svu malenu…

Nastavi čitanje →